5 lekcija koje sam naučila kao profesionalni fotograf

Fotografija nije samo vještina – to je način na koji vidiš svijet oko sebe. Kada sam tek počinjala, vjerovala sam da uspjeh u ovom poslu ovisi o skupoj opremi i savršenim uvjetima. Danas znam da to nije istina. Ono što ti zaista treba je strast, dosljednost i spremnost da učiš iz svakog kadra. U ovom tekstu dijelim pet najvažnijih lekcija koje sam naučila na svom putu od entuzijasta do profesionalnog fotografa. Nadam se da će te inspirirati da uzmeš svoj fotoaparat, ma kakav bio, i kreneš stvarati.

1. Da bi brusio svoju vještinu, i počeo živjeti od fotografije, ne trebaš najskuplju opremu.
U počecima sam se često uspoređivala s profesionalnim fotografima i s poznatim youtuberima, i potiho kukala: „ali moj fotić to ne može, loš je čim padne mrak i slično“.
Ali, želja i strast za fotkanjem bila je jača. Fotić je apsolutno stalno bio uz mene (nosila sam ga u srednju, fotkala pod 15-minutnim odmorom, fotkala sam šećući gradom, u tramvajima, na ulici, sve što mi je u tom trenutku bilo uzbudljivo da želim sačuvati.)

Počela sam s tzv. „kompaktnim idiotom“ – tako se žargonski zovu mali fotići koju su većinu toga mogli odraditi automatskim postavkama. No ovaj je imao opciju manualnog namještanja postavki. Tu je krenula igra.
Na balkonu sam vježbala dugu ekspoziciju da ulovim noćno nebo. Pokušavala sam uloviti kapi kiše kako padaju da budu onako dugačke. Ostatak vremena fotić mi je služio za fotkanje u izlascima.

Malen, ograničenih mogućnosti, ali uz manipulaciju postavkama, napravila sam mnogo fotki sebi za dušu, dokumentarnih, noćnih, umjetničkih, i kad su me počeli zvati na proslave da „usput pofotkam“ – u dnevnim uvjetima, i na manualnim postavkama, fotoaparat me odlično poslužio za obiteljska događanja.
Ova moja zaljubljenička glava u fotkanje, i ovaj mali digitalac radili su čuda.
Manualne postavke svladala sam baš na ovom fotoaparatu. Tako da – ni tebi treba ništa više. Samo fotoaparat koji osim automatskih ima i manualne postavke.
Da stvar bude zanimljivija -papir za pečenje krala sam iz kuhinje, i ljepila preko flasha da dobijem difuznije svjetlo – da ljudima ne budu crvene oči i da se kao flash rasprši. (Brzo sam odustala jer je ipak photoshop uvjerljivije korigirao crvene oči, ali – definitivno je dobra ideja za malo ublažiti direktan blic na lice – probaj pa mi javi svoje rezultate!).

2. Kad te ljudi zovu da im fotografiraš njihovo događanje – naplati to – makar i simbolično.

Prvi fotić za koji sam uštedila bio je Nikon d5100 s kit objektivom 18-55m f3.5-5-6, i koštao je 4900 kuna. Sjećam se te cifre, jer sam svaki dan u tjednu dobivala cca 10 kn za hranu (to bi bilo u prosjeku 1,5 euro dnevno i, ja bi od toga 7 kn ( 1 euro) odvajala za fotić svaki dan.) Bilo je to cca 700 dana svakodnevne štednje ( ponekad se tu zalomio rođendan ili neki dar koji bi ja odmah stavljala u kasicu za fotić).
I moja poruka toj Kristini od 16 godina je – svako odricanje će ti se isplatiti. Ali i ova – ako želiš ulagati u svoju vještinu i daljnju opremu – moraš početi naplaćivati. Ne za par godina, nego čim te ljudi počnu angažirati da im eto malo pofotkaš neko njihovo događanje. Naplati -makar simoblično. Koji god to simboličan iznos za tebe bio – na taj način prije ćeš moći uložiti u sebe, i u opremu. Bila to baterija, SD kartica, ili neki tečaj.

Priznajem, meni je jaaaako dugo mi je bilo nelagodno naplatiti jer ja tu „samo malo usput fotkam“. (Nemoj biti kao ja!). Ovaj fotić kupila sam na prelasku na faks, i s njim sam počela fotografirati prva događanja poput simpozija, konferencija, koncerata, portreta za prijateljice, i počeli su prvi plaćeni angažmani.

3. Ne moraš biti najbolji fotograf, budi najažurniji i najdosljedniji.

Talent je važan, ali nije presudan. Puno važnije od toga je da si uporan i ažuran – u učenju, komunikaciji, isporuci fotki. Vjeruj mi, tisuću puta netko nešto pofotka i nikad ne pošalje svoje fotografije. Budi onaj fotogaf koji će na događanju, kroz par dana poslati 3 kvalitetne fotografije (kvaliteta prije kvantitete), i preporuke će početi stizati. Jedna od ljudima najvažnijih stavki kod fotografa je povjerenje – da će fotografije uistinu dobiti – a ako ih dobiju brzo, i da su tih nekoliko odlične – na konju si.
Ažurnost i dosljednost vrijedi i za učenje o obradi fotografija – tj postprodukciji. Eksperimentiraj i nađi svoj stil. Svakih nekoliko mjeseci pogledaj stare radove – i pogledaj ih drugim očima. Sigurno ćeš uočiti što u obradi želiš idućeg puta drugačije. Na taj način razvijaš osjećaš za sklad svjetla, sjena, ali i tonova kože i boja. Sve ono što je potrebno za odličnu fotografiju.

4. Opusti se i uživaj.
Često vidim da je fotogafima nelagodno prići osobi, ili im reći kako da se namjeste. Prvo – počni fotkati na ulici, u svakodnevnim uvjetima. Znam ponekad je teško imati fotić na licu i kad te netko pogleda misliš si da ćeš propasti u zemlju. Spoiler alert: nećeš!
Ulična fotografija, baš zbog spontatnosti i promjenjivosti subjekata, odlično je platno za vježbu svega što želiš izvježbati. Bilo da se želiš iskušati u širim kadrovima koji prikazuju gradsku vrevu, bilo da želiš uloviti golubove kako lete, ili pak želiš uloviti zanimljiv zamišljen portret neke bakice.
Opusti se, i guštaj s fotićem dok tražiš kadrove. Toliko često zaboravimo da se kroz igru najlakše uči.
I sve da ti netko kaže da ga ne fotkaš – okej, nećeš ga fotkati i nastavit ćeš svojim putem.
A toliko zanimljivih kadrova samo čeka da bude uhvaćeno.

5 . Odmah kreni graditi portfolio online.

Najvažnija lekcija, odmah kreni objavljivati svoje radove. Važno je. Čak i ako ti nisu odmah prioritet veliki angažmani, objavljuj ih zbog sebe – vidjet ćeš napredak već nakon nekoliko mjeseci objavljivanja! Također, ako nitko ne vidi tvoje fotke, teže ćeš doći do novih angažmana.
Ja sam svoj prvi portfolio uličnih gradskih fotki počela graditi na facebooku, i prvo vjenčanje sam bukirala baš zbog ove fotografije niže. Mladenci koji su me angažirali su rekli – wow vidimo da se snalaziš i u noćnim uvjetima i sumraku, tvoje fotke imaju priču i kreativu – mi bi željeli da nam baš netko poput tebe fotografira vjenčanje. Naravno, moj ukus za obradu se promijenio, puno toga bih ja danas s ovom fotkom drugačije, ali, ovo su bili moji počeci. I ostavljam ih tebi baš takve, obrađene u stilu “stare Kristine” I zato su tu za inspiraciju. Jer i ti možeš živjeti od fotografije, ako to dovoljno jako želiš, i kreneš „klikati“ u tom smjeru. 😊

2012.g. gornji grad
Ako su ti se svidjeli ovi savjeti i već dugo maštaš o tome da svoj hobi pretvoriš u posao, imam odlične vijesti! Pridruži mi se 4. ožujka 2025. na besplatnom webinaru ‘ Od usputnog fotkanja do plaćenih angažmana’. Klikni na LINK tu: PRIJAVA NA WEBINAR i rezerviraj svoje mjesto (besplatno je!).

Do tada, uzmi svoj fotoaparat, izađi van, eksperimentiraj, griješi i uči. A ako ti treba dodatna podrška ili savjet, javi mi se na Instagramu @fotina.photography ili mailom! Podijeli sa mnom svoje fotografije, postavi pitanje ili ispričaj svoju priču – voljela bih čuti tvoja iskustva.

Do sljedećeg čitanja,

Neka sreća bude tvoj najbolji kadar!

Fotina

Kristina